Česta pitanja o digitalnom euru

Posuvremenjeno 30. listopada 2025.

Namjena i prednosti digitalnog eura

• Zašto je Europi potreban digitalni euro?
• Kako bi digitalni euro mogao pridonijeti europskoj strateškoj autonomiji?
• Zašto bi se potrošači željeli služiti digitalnim eurom?
• Bi li digitalni euro zamijenio gotovinu?
• Što bi digitalni euro pružio trgovcima?
• Što bi digitalni euro pružio pružateljima platnih usluga?

Provedba i funkcionalnost

• Kako bi funkcionirao digitalni euro?
• Tko bi se mogao služiti digitalnim eurom?
• Koliko bi privatna bila uporaba digitalnog eura?
• Kako bi ESB postigao uključivost i dostupnost digitalnog eura?
• Kako bi ESB postigao da plaćanja u digitalnim eurima budu jednaka u cijelom europodručju?
• Bi li digitalni euro bio alternativna valuta u Eurosustavu?
• Kako bi se povezala trenutačna plaćanja i digitalni euro?
• Kako bi funkcionirala tehnička arhitektura digitalnog eura i bi li se temeljila na tehnologiji distribuiranog zapisa, primjerice lancu blokova?

Napredak i dionici

• U kojoj je fazi projekt digitalnog eura trenutačno?
• Tko sudjeluje u projektu digitalnog eura?
• Kako u postupku sudjeluju europski zakonodavci?
• Kako se izrađuje pravilnik o shemi digitalnog eura?

Uvjeti i posljedice

• Bi li digitalni euro bio programabilan?
• Bi li se uporaba digitalnog eura plaćala?
• U kakvom su odnosu druge paneuropske inicijative na području plaćanja s digitalnim eurom?
• Bi li se pružateljima platnih usluga isplaćivala naknada za distribuciju digitalnog eura?
• Bi li digitalni euro disintermedijacijom banaka ugrozio financijsku stabilnost?
• Kako bi se digitalni euro razlikovao od stabilnih kriptovaluta i kriptoimovine?
• Koliki bi bili troškovi projekta digitalnog eura za Eurosustav?

1. Zašto je Europi potreban digitalni euro?

U svijetu u kojem su digitalna plaćanja sve uobičajenija smanjuje se uporaba gotovine i ubrzava se rast udjela kupnji na internetu. Digitalni euro bio bi digitalni oblik gotovine kojim bi se potrošačima omogućio pristup centralnobankarskom novcu u digitalnom obliku i rabio bi se usporedno s novčanicama i kovanicama.

Uvođenjem digitalnog eura olakšali bi se životi potrošača jer bi im se pružilo ono što trenutačno ne postoji: općeprihvaćeno digitalno sredstvo plaćanja kojim bi se mogli služiti u cijelom europodručju za plaćanja u trgovinama, na internetu i između osoba. Digitalni euro bio bi, kao i gotovina, dostupno zakonsko sredstvo plaćanja i ni platitelji ni primatelji plaćanja ne bi plaćali naknadu za transakcije u digitalnim eurima.

Nadalje, uvođenjem digitalnog eura očuvala bi se monetarna suverenost europodručja jer bi se pridonijelo općoj učinkovitosti europskog ekosustava plaćanja, njegovoj inovativnosti te otpornosti na kibernetičke napade i tehničke poremećaje.

Pročitajte više o tome zašto nam je potreban digitalni euro.

2. Kako bi digitalni euro mogao pridonijeti europskoj strateškoj autonomiji?

Digitalni euro bio bi paneuropsko rješenje za plaćanje: bio bi dostupan u cijelom europodručju, njime bi se upravljalo na europskoj razini i usluge digitalnog eura pružali bi europski pružatelji usluga.

Digitalna plaćanja u europodručju i dalje su rascjepkana te se razlikuju ovisno o državi i situaciji. Više od polovice nacionalnih tržišta u europodručju nema nacionalna rješenja za digitalna plaćanja u trgovinama, a postojeća rješenja isključivo su namijenjena za nacionalna tržišta i određene primjere uporabe. Zbog toga su potrošači prisiljeni osloniti se na malen broj neeuropskih poduzeća koja dominiraju na tržištu. Uvođenje digitalnog eura pridonijelo bi smanjenju ovisnosti Europe o neeuropskim pružateljima platnih usluga i građanima bi se ponudila mogućnost uporabe europskih rješenja.

Zahvaljujući otvorenim standardima i javnoj infrastrukturi za digitalna plaćanja, digitalni euro mogao bi pružateljima usluga omogućiti jednostavno proširenje na paneuropska rješenja, zbog čega bi europska plaćanja postala konkurentnija i inovativnija.

Općenito govoreći, zahvaljujući digitalnom euru Europa bi mogla postati globalni predvodnik na području digitalnih financija, pri čemu bi inovacije služile javnom dobru.

3. Zašto bi se potrošači željeli služiti digitalnim eurom?

Digitalni euro bio bi rješenje za plaćanja u svakoj prilici, u bilo kojem trenutku i u cijelom europodručju, kao što je i gotovina, samo primjereno digitalnom dobu. Digitalni euro bio bi općeprihvaćeno digitalno sredstvo plaćanja kojim bi se potrošači mogli besplatno služiti za plaćanja u trgovinama, na internetu i između osoba. To znači da bi se u digitalnim plaćanjima mogli služiti javnim sredstvom plaćanja, kako mrežno tako i izvanmrežno.

Digitalni euro bio bi oblikovan tako da pruži najviši stupanj zaštite sigurnosti i privatnosti u skladu sa strogim standardima Europske unije, koja ima najstrože propise koji se odnose na sigurnost i privatnost na svijetu.

Eurosustav ne bi utvrđivao identitet osoba na osnovi plaćanja. Nadalje, u izvanmrežnom plaćanju u digitalnim eurima osobni podatci povezani s transakcijom bili bi dostupni samo platitelju i primatelju plaćanja.

Digitalni euro bio bi siguran i njemu bi, kao javnom dobru, pristup imali svi potrošači bez obzira na to gdje žive ili koliko su razvijene njihove digitalne ili financijske vještine. Bio bi prilagođen potrebama osoba s invaliditetom i osoba koje nemaju pristup bankovnom računu, tako da nitko ne bi bio isključen.

Kako bi digitalni euro bio uporabljiv i dostupan u cijelom europodručju, u prijedlogu Uredbe o digitalnom euru Europske komisije predviđa se obveza trgovaca koji prihvaćaju digitalna plaćanja da prihvaćaju plaćanja u digitalnim eurima i obveza banaka da digitalni euro distribuiraju svojim klijentima.

4. Bi li digitalni euro zamijenio gotovinu?

Ne bi. Digitalni euro bio bi dopuna gotovini, a ne njezina zamjena. Rabio bi se usporedno s gotovinom kako bi se odgovorilo na sve veću sklonost potrošača brzim i sigurnim digitalnim plaćanjima. Gotovina bi i dalje bila zakonsko sredstvo plaćanja i rabila se usporedno s digitalnim eurom i privatnim elektroničkim sredstvima plaćanja koja su trenutačno u uporabi.

ESB se zalaže za budućnost gotovine, među ostalim redizajniranjem euronovčanica koje je u tijeku i koje uključuje poboljšanje zaštitnih obilježja. ESB pozdravlja paket o jedinstvenoj valuti Europske komisije, kojim se štiti sloboda izbora između gotovine i digitalnog eura u plaćanju centralnobankarskim novcem.

Pročitajte više o gotovinskoj strategiji Eurosustava i postupku redizajniranja novčanica na stranici o budućim novčanicama na mrežnim stranicama ESB‑a.

5. Što bi digitalni euro pružio trgovcima?

Digitalni euro bio bi paneuropsko rješenje koje bi trgovcima omogućilo da svoje proizvode i usluge prodaju u cijeloj Europi, pri čemu bi iskustvo plaćanja bilo neometano i svugdje jednako. Osim toga, uvođenjem europske alternative smanjila bi se ovisnost o neeuropskim rješenjima za plaćanja a trgovci bi u pregovorima s pružateljima rješenja za plaćanja mogli postići bolje uvjete te tako smanjiti troškove.

U razvoju digitalnog eura ESB blisko surađuje s trgovcima i njihovim predstavnicima. U dizajniranju digitalnog eura uzimaju se u obzir pitanja koja su važna trgovcima, kao što su neometana integracija s postojećim sustavima naplate, jednostavnost uporabe i otpornost plaćanja. Osim toga, digitalni euro omogućio bi trgovcima trenutačnu naplatu bez dodatnih troškova, pri čemu čak ne bi bila potrebna internetska veza.

Pročitajte više o našim aktivnostima s trgovcima u izvješću o uključivanju digitalnog eura u ekosustav plaćanja i našem istraživanju o korisničkom iskustvu malih trgovaca.

6. Što bi digitalni euro pružio pružateljima platnih usluga?

Nadzirani pružatelji platnih usluga, primjerice banke, imali bi ključnu ulogu u distribuciji digitalnog eura. Služili bi kao glavna kontaktna točka kojoj bi se pojedinci, trgovci i poduzeća mogli obratiti u vezi sa svim pitanjima povezanima s digitalnim eurom te bi pružali sve usluge za krajnje korisnike.

Nadalje, digitalni euro mogao bi pružateljima platnih usluga pružiti dodatne poslovne prilike jer bi im omogućio izravno poslovanje na cijelom europodručju.

Rezultati ESB‑ove inovacijske platforme pokazuju potencijal digitalnog eura za ujedinjenje europskog tržišta plaćanja i omogućavanje novih poslovnih modela zahvaljujući usklađenim standardima te za doprinos budućem tehnološkom razvoju. ESB se služi rezultatima inovacijske platforme u daljnjem razvoju digitalnog eura.

Stoga bi digitalni euro pružateljima platnih usluga mogao služiti kao platforma za razvoj usluga s dodatnom vrijednošću u ponudi (npr. uvjetovana plaćanja ili programi nagrađivanja lojalnosti).

Nadalje, modelom naknada povezanih s digitalnim eurom, kako je trenutačno predviđen u prijedlogu Uredbe o digitalnom euru Europske komisije, stvorili bi se ekonomski poticaji za pružatelje usluge plaćanja usporedivi s poticajima drugih digitalnih sredstava plaćanja.

Pročitajte više o našim aktivnostima s pružateljima platnih usluga u izvješću o uključivanju digitalnog eura u ekosustav plaćanja.

7. Kako bi funkcionirao digitalni euro?

Potrošači bi mogli provoditi sigurna trenutačna plaćanja u digitalnim eurima u fizičkim i internetskim trgovinama te između osoba, neovisno o tome u kojoj se državi europodručja nalaze i neovisno o pružatelju platnih usluga.

Prvi korak bio bi otvaranje novčanika za digitalni euro kod vaše banke, u poštanskom uredu ili kod drugog pružatelja platnih usluga.

Kada bi vaš digitalni novčanik bio spreman, mogli biste u njega uplatiti novac preko povezanog bankovnog računa ili gotovinu. Potom biste mogli plaćati iz svojeg digitalnog novčanika služeći se, primjerice, telefonom ili pametnom karticom.

Plaćanja u digitalnim eurima, u fizičkim trgovinama, na internetu ili između osoba, uvijek bi bila sigurna i trenutačna.

Digitalni euro imao bi mrežne i izvanmrežne funkcije, što znači da nedostatak internetske veze ili slaba internetska veza ne bi onemogućili plaćanje. Nadalje, u izvanmrežnom plaćanju u digitalnim eurima osobni podatci povezani s transakcijom bili bi dostupni samo platitelju i primatelju plaćanja, što je po razini privatnosti usporedivo s gotovinom.

Pročitajte više o tome kako bi funkcionirao digitalni euro.

8. Tko bi se mogao služiti digitalnim eurom?

Kao što je navedeno u prijedlogu Uredbe o digitalnom euru Europske komisije, digitalni euro bio bi dostupan pojedincima, poduzećima i javnim subjektima koji privremeno ili stalno borave ili imaju poslovni nastan u državi članici europodručja.

Pristup digitalnom euru mogli bi imati i oni koji putuju u europodručje u osobne ili profesionalne svrhe.

Nadalje, pojedinci, poduzeća i javni subjekti koji borave ili imaju poslovni nastan izvan europodručja mogli bi pristupiti digitalnom euru otvaranjem računa u digitalnim eurima kod pružatelja platnih usluga koji imaju poslovni nastan ili posluju u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili u trećoj zemlji u skladu s prethodnim sporazumom između EU‑a i treće zemlje i/ili između Europske središnje banke i nacionalne središnje banke države članice izvan europodručja ili treće zemlje.

9. Koliko bi privatna bila uporaba digitalnog eura?

Privatnost je jedno od najvažnijih obilježja dizajna digitalnog eura.

Digitalni euro osmišljen je tako da omogućuje izvanmrežna plaćanja, pri čemu bi se korisnicima pružila zaštita privatnosti usporediva s gotovinskim plaćanjima kada nekome šalju novac ili plaćaju u trgovinama. U izvanmrežnom plaćanju u digitalnim eurima osobni podatci povezani s transakcijom bili bi dostupni samo platitelju i primatelju plaćanja. Provjere u sklopu sprječavanja pranja novca provodili bi pružatelji platnih usluga distributeri tijekom zamjene novčanih sredstava u digitalne eure i zamjene digitalnih eura u novčana sredstva, kao što se provode pri podizanju i polaganju gotovine.

Kada je riječ o mrežnim transakcijama, Eurosustav ne bi utvrđivao identitet platitelja ili primatelja plaćanja, čime bi se zaštitili njihovi osobni podatci, ali pružatelji platnih usluga mogli bi utvrditi njihov identitet za potrebe usklađenosti s pravilima o sprječavanju pranja novca.

Prema tome, bez obzira na to je li riječ o mrežnim ili izvanmrežnim plaćanjima, Eurosustav ne bi mogao izravno povezati transakcije u digitalnim eurima s pojedinačnim korisnicima.

Digitalni euro bio bi uređen propisima EU-a kojima se štite i privatnost i sigurnost. Takvim se pristupom omogućuje pouzdana zaštita od nezakonitih aktivnosti, ali i zaštita privatnosti korisnika.

Pročitajte više o digitalnom euru i privatnosti.

10. Kako bi ESB postigao uključivost i dostupnost digitalnog eura?

Digitalni euro bio bi javno dobro, kao što su novčanice i kovanice danas, ali u digitalnom obliku. Uključivost je jedno od vodećih načela u oblikovanju digitalnog eura i aplikacije za digitalni euro, kako bi korisnici mogli plaćati u svim okolnostima. Aplikacija za digitalni euro uskladila bi se s Europskim aktom o pristupačnosti, pri čemu bi naglasak bio na kognitivnoj pristupačnosti kako bi se svi mogli brzo osposobiti za služenje aplikacijom.

U dizajniranju digitalnog eura, kako bi se prilagodio potrebama ranjivih potrošača, uzeti su obzir rezultati istraživanja o korisničkom iskustvu i informacije dobivene od organizacija civilnog društva i organizacija za zaštitu potrošača, koje su istaknule važnost univerzalno dostupnog rješenja, intuitivnog dizajna i podrške koju pružaju ljudi. Besplatan pristup osnovnim uslugama u digitalnim eurima omogućio bi se i osobama bez bankovnog računa, čime bi se premostio jaz digitalne isključenosti osoba bez stalne adrese ili korisnika međunarodne zaštite.

U skladu s prijedlogom Uredbe o digitalnom euru koji je predstavila Europska komisija, banke koje bi distribuirale digitalni euro morale bi besplatno pružati osnovne platne usluge u digitalnim eurima na zahtjev svojih klijenata.

Digitalni euro bio bi osmišljen tako da zadovoljava potrebe svakog pojedinca, nitko ne bi bio isključen.

11. Kako bi ESB postigao da plaćanja u digitalnim eurima budu jednaka u cijelom europodručju?

Distribucija digitalnog eura bila bi odgovornost nadziranih pružatelja platnih usluga, primjerice banaka u europodručju. Kako bi se shema digitalnog eura provodila na jednak način u cijelom europodručju, Eurosustav izrađuje pravilnik o shemi digitalnog eura u kontinuiranoj suradnji s tržišnim sudionicima. Pravilnik bi sadržavao jedinstven skup pravila, standarda i postupaka kojima bi se dosljedno uspostavile osnovne usluge digitalnog eura u cijelom europodručju, čime bi se korisnicima omogućilo ujednačeno iskustvo neovisno o tome u kojoj se državi članici nalaze i koji im pružatelj pruža platne usluge, kao što je danas slučaj s gotovinom.

12. Bi li digitalni euro bio alternativna valuta u Eurosustavu?

Ne. Baš kao što novčanice i kovanice nisu alternativne valute, nego različiti oblici iste valute, digitalni euro bio bi samo još jedan način plaćanja u eurima. Uvođenjem digitalnog eura odgovorilo bi se na sve veću sklonost pojedinaca i poduzeća digitalnim plaćanjima.

Više informacija o sklonosti građana određenim sredstvima plaćanja možete pronaći u studiji o platnim navikama potrošača u europodručju.

13. Koja bi bila veza između trenutačnih plaćanja i digitalnog eura?

U sadašnjim bezgotovinskim plaćanjima u trgovinama trgovci novac potrošača ne primaju odmah. Digitalni euro to bi promijenio: sva plaćanja u digitalnim eurima bila bi trenutačna.

Izrada jedinstvenog skupa pravila, standarda i postupaka za digitalni euro omogućila bi daljnji razvoj rješenja za trenutačna plaćanja i njihovu primjenu u svim državama europodručja. Time bi se smanjila ovisnost Europe o malenom broju privatnih neeuropskih poduzeća koja trenutačno dominiraju u sektoru plaćanja.

14. Kako bi funkcionirala tehnička arhitektura digitalnog eura i bi li se temeljila na tehnologiji distribuiranog zapisa, primjerice lancu blokova?

Digitalni euro funkcionirao bi na centraliziranoj platformi za namiru a Eurosustav bi evidentirao i provjeravao sve namire i držanja. Važno je da digitalni euro, koji bi bio izravna obveza Eurosustava, bude siguran, kako bi se zadržalo povjerenje građana u euro i u Eurosustav.

Digitalni euro ne temelji se na tehnologiji distribuiranog zapisa (engl. distributed ledger technology, DLT), ali u njegovu su oblikovanju primijenjena ključna načela dizajna DLT‑a kako bi se povećale otpornost i učinkovitost te poboljšale opća uspješnost i pouzdanost sustava.

Otporna tehnička arhitektura digitalnog eura temeljila bi se na utvrđenim standardima. Višeregionalna struktura, u kojoj je svaka regija opremljena s više poslužitelja, što nadilazi standardne redundantne modele, jamčila bi kontinuitet usluga u svim okolnostima.

15. U kojoj je fazi projekt digitalnog eura trenutačno?

Projekt digitalnog eura ulazi u sljedeću fazu. Pripremna faza, koja je pokrenuta u studenome 2023. i dovršena u listopadu 2025., bila je usmjerena na daljnji tehnički razvoj i učenje eksperimentiranjem. Radilo se na temelju odluka o dizajnu i tehničkih zahtjeva definiranih tijekom faze istraživanja.

Polazeći od rezultata iz faze istraživanja i pripremne faze, Eurosustav će nastaviti unaprjeđivati tehničku spremnost, produbljivati suradnju s tržišnim sudionicima i podupirati zakonodavni postupak. Želimo biti spremni za moguće prvo izdavanje digitalnog eura tijekom 2029. Uvjet je da se tijekom 2026. donese potrebna uredba o uvođenju digitalnog eura.

16. Tko sudjeluje u projektu digitalnog eura?

Cilj je Eurosustava, koji čine ESB i nacionalne središnje banke europodručja, da digitalni euro zadovoljava potrebe korisnika. Stoga Eurosustav redovito surađuje s tvorcima politika, zakonodavcima, tržišnim sudionicima, organizacijama civilnog društva i pojedincima, koji bi bili krajnji korisnici digitalnog eura.

Te se aktivnosti provode u različitim forumima, primjerice u Odboru za plaćanja malih vrijednosti u eurima, koji okuplja dionike iz svih dijelova europskog tržišta plaćanja malih vrijednosti, ili u Skupini za izradu pravilnika o shemi digitalnog eura, koja se sastoji od stručnjaka na visokoj razini iz javnog i privatnog sektora iskusnih na području financija i plaćanja (vidi 18. pitanje).

ESB također redovito surađuje s:

• privatnim poduzećima, od kojih dobiva povratne informacije o tehničkim aspektima digitalnog eura utemeljene na njihovu poznavanju tržišta i testiranju na inovacijskoj platformi za digitalni euro
• europskim organizacijama civilnog društva tako što organizira seminare na kojima sluša mišljenja njihovih predstavnika i potiče otvoreni dijalog
• mogućim krajnjim korisnicima tako što provodi ankete i razgovore te radi s fokus‑skupinama kako bi razumio njihove potrebe i želje.

ESB redovito sudjeluje u sastancima Euroskupine zajedno s ministrima financija država europodručja i redovito obavještava Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta o projektu digitalnog eura.

Pročitajte više o organizaciji i uključivanju dionika.

17. Kako u postupku sudjeluju europski zakonodavci?

Europska komisija predstavila je 28. lipnja 2023. paket o jedinstvenoj valuti, koji sadržava prijedloge u vezi s potporom uporabi gotovine i uspostavom okvira za mogući digitalni euro. ESB pozdravlja činjenicu da je prijedlog o digitalnom euru popraćen prijedlogom za jačanje uloge gotovine jer bi i gotovina i digitalni euro bili zakonsko sredstvo plaćanja i oblici centralnobankarskog novca. U skladu s prijedlogom Uredbe o digitalnom euru, digitalni euro bio bi još jedno digitalno sredstvo plaćanja, i to općeprihvaćen, jeftin, siguran i otporan oblik centralnobankarskog novca, kojim bi se mogli služiti pojedinci i poduzeća u cijelom europodručju.

ESB, prema potrebi, pruža potporu i tehničke informacije tijekom zakonodavnog postupka. Ako bude potrebno, Eurosustav će razmotriti prilagodbu dizajna digitalnog eura u skladu sa zaključcima zakonodavnih rasprava.

Upravno vijeće ESB‑a neće donijeti odluku o izdavanju digitalnog eura prije nego što se donese Uredba o uvođenju digitalnog eura.

18. Kako se izrađuje pravilnik o shemi digitalnog eura?

Eurosustav izrađuje nacrt pravilnika u bliskoj suradnji s predstavnicima europskog tržišta plaćanja malih vrijednosti u Skupini za izradu pravilnika o shemi digitalnog eura.

Rad te skupine, koja se sastoji od viših predstavnika europskih udruženja koji zastupaju i stranu ponude i stranu potražnje europskog tržišta plaćanja malih vrijednosti, zasniva se na rješenjima povezanima s dizajnom digitalnog eura koja je već odobrilo Upravno vijeće ESB‑a.

Unutar skupine pokrenute su aktivnosti usmjerene na dijelove pravilnika za koje je potrebno posebno stručno znanje.

Revidirani privremeni nacrt pravilnika sheme digitalnog eura dostavljen je skupini u lipnju 2025. radi savjetovanja s tržišnim sudionicima. Nacrt pravilnika i dalje je dovoljno fleksibilan i omogućuje sve buduće prilagodbe koje bi mogle proizići iz konačnog teksta Uredbe o uvođenju digitalnog eura nakon njezina donošenja.

Pročitajte više o pravilniku o shemi digitalnog eura.

19. Bi li digitalni euro bio programabilan?

Programabilan novac digitalni je oblik novca koji se rabi u unaprijed određenu svrhu, kao na primjer bonovi. Plaćanja programabilnim novcem ograničena su u pogledu mjesta, vremena i primatelja plaćanja.

Kao što je predviđeno i u prijedlogu Uredbe o digitalnom euru Europske komisije, digitalni euro ne bi bio programabilan novac, ali mogao bi olakšati uvjetovana plaćanja. Na primjer, potrošač bi mogao kupiti nešto na internetu i odabrati mogućnost plaćanja pouzećem.

20. Bi li se uporaba digitalnog eura plaćala?

Digitalni euro bio bi javno dobro, pa bi njegova osnovna uporaba bila besplatna za pojedinačne korisnike.

Banke i drugi pružatelji platnih usluga mogli bi klijentima ponuditi dodatne usluge digitalnog eura koje bi se plaćale. Zahvaljujući dodanoj vrijednosti takvih usluga digitalni euro mogao bi biti još privlačniji korisnicima, primjerice ako žele provoditi uvjetovane platne transakcije. Te bi transakcije mogle omogućiti potrošačima sigurniju kupnju na internetu jer bi se novac prenio na račun tek nakon potvrde isporuke proizvoda, čime bi se smanjio rizik od prijevare i pojednostavnio postupak povrata.

21. U kakvom su odnosu druge paneuropske inicijative na području plaćanja s digitalnim eurom?

ESB pozdravlja europske tržišne inicijative koje prekoračuju granice domaćeg tržišta.

Digitalni euro trebao bi omogućiti širenje nacionalnih i regionalnih shema na različite primjere uporabe i preko granica, što bi pridonijelo lakšem, rasprostranjenijem i učinkovitijem prihvaćanju rješenja europskog privatnog sektora zahvaljujući primjeni usklađenih standarda. Europski pružatelji platnih usluga imali bi koristi od tih mogućnosti, prije svega zbog većeg zemljopisnog dosega i više primjera uporabe koji prethodno nisu bili dostupni.

Dizajnom digitalnog eura predviđa se mogućnost integracije privatnih rješenja, na primjer povezivanjem fizičkih kartica s postojećim digitalnim novčanicima (tzv. co‑badging). U oba slučaja digitalni euro bio bi »zamjenska mogućnost«, koja bi omogućila uporabu u cijeloj Europi, a domaće ili regionalne sheme i dalje bi imale pristup tržištima na kojima su prihvaćene.

22. Bi li se pružateljima platnih usluga isplaćivala naknada za distribuciju digitalnog eura?

Eurosustav predlaže model naknada kojim bi se za sve strane koje sudjeluju u ekosustavu digitalnog eura stvorili pravedni ekonomski poticaji. Tim bi se modelom bankama i drugim pružateljima platnih usluga omogućilo pokrivanje operativnih troškova povezanih s distribucijom digitalnog eura.

Kao što je trenutačno slučaj s drugim platnim sustavima, pružatelji platnih usluga koji bi distribuirali digitalni euro mogli bi trgovcima naplatiti te usluge. U skladu s prijedlogom Uredbe o digitalnom euru Europske komisije primjenjivala bi se gornja granica u određivanju cijena za trgovce i pružatelje platnih usluga.

Eurosustav bi, kao i u proizvodnji i izdavanju novčanica, snosio troškove uspostave sheme i infrastrukture digitalnog eura. Nadalje, Eurosustav bi nastojao što više smanjiti dodatne troškove ulaganja za pružatelje platnih usluga ponovnom uporabom postojećih infrastruktura u najvećoj mjeri.

23. Bi li digitalni euro disintermedijacijom banaka ugrozio financijsku stabilnost?

Naš financijski sustav, u čijem je središtu bankovni sustav, dobro funkcionira i Eurosustav želi očuvati ključnu ulogu banaka u učinkovitom kreditiranju gospodarstva.

ESB je u oblikovanju digitalnog eura donio određene odluke kako bi na najmanju mjeru sveo rizike za financijski sustav koji bi mogli proizići iz digitalnog eura.

• Količina digitalnih eura koje korisnici mogu držati na svojim računima bila bi ograničena. Time bi se spriječili pretjerani odljevi bankovnih depozita i pridonijelo održanju stabilnosti financijskog sustava čak i u kriznim vremenima.
• Povežu li novčanik za digitalni euro s bankovnim računom, korisnici bi mogli plaćati i iznose koji su veći od dopuštenog iznosa držanja te trenutačno pokriti manjak a da prethodno ne moraju prenijeti potrebna sredstva, naravno ako na povezanom računu imaju dovoljno sredstava za to.
• Na držanja u digitalnim eurima ne bi se plaćale kamate, kao što se ne plaćaju ni na gotovinu u novčaniku.

Na zahtjev koji se pojavio tijekom pregovora sa zakonodavcima ESB je proveo tehničku analizu radi procjene mogućih učinaka različitih hipotetskih ograničenja dopuštenog iznosa. Analizom je potvrđeno da uporaba digitalnog eura za svakodnevna plaćanja ne bi naštetila financijskoj stabilnosti. Razmotrena su različita hipotetska ograničenja dopuštenog iznosa do 3.000 EUR po osobi, za koja su suzakonodavci zatražili testiranje, te se pokazalo da učinak digitalnog eura ne bi naštetio financijskoj stabilnosti u europodručju čak ni u malo vjerojatnom i iznimno konzervativnom kriznom scenariju.

24. Bi li zbog uvođenja digitalnog eura plaćanja u Europi postala osjetljivija na kibernetičke napade?

Digitalni euro, kao i druge digitalne infrastrukture, mogao bi biti meta kibernetičkih napada. Kako bi se taj rizik smanjio, u dizajniranju digitalnog eura rabila bi se najsuvremenija tehnologija kako bi se stvorilo okružje otporno na kibernetičke napade i buduće promjene. U oblikovanju kontrola kibernetičke sigurnosti ESB primjenjuje praksu koju je Eurosustav već potvrdio u drugim tržišnim infrastrukturama i redovito planirano testiranje odgovora na simulirane napade.

25. Kako bi se digitalni euro razlikovao od stabilnih kriptovaluta i kriptoimovine?

Digitalni euro bio bi centralnobankarski novac koji bi izdavao i za koji bi jamčio Eurosustav, koji čine ESB i nacionalne središnje banke europodručja. Kao i euronovčanice i eurokovanice, bio bi zakonsko sredstvo plaćanja, što znači da bi njime mogli plaćati svi. Kao centralnobankarski novac i javno dobro bio bi stabilan i pouzdan. Uvijek biste bili sigurni da jedan digitalni euro vrijedi jedan euro.

Stabilne kriptovalute stvaraju privatna poduzeća. Za njih ne jamči nijedna središnja banka ni tijelo javne vlasti. Njihova vrijednost ovisi o tome koliko uspješno određeno trgovačko društvo upravlja svojim pričuvama i financijama, na što mogu utjecati činitelji izvan kontrole tog društva. To znači da njihova stabilnost nije tako sigurna kao stabilnost eura.

Kriptoimovina kao što su bitcoin ili ether nešto su pak drugo. Za njih ne jamči nijedna institucija i nemaju temeljnu vrijednost. Cijene im mogu naglo rasti i padati i nijedna organizacija nije odgovorna ako izgube vrijednost.

Pročitajte naše objašnjenje Što je bitcoin?.

26. Koliki bi bili troškovi projekta digitalnog eura za Eurosustav?

Kako bi naša valuta i naša plaćanja ostali prikladni i u digitalnom dobu, moramo ulagati u digitalni euro.

Dio komponenti digitalnog eura, primjerice namira plaćanja, razvio bi se unutar Eurosustava. Kad je riječ o drugima, primjerice komponenti izvanmrežnih usluga, sklopili smo okvirne sporazume s vanjskim pružateljima usluga. Okvirni sporazumi ne uključuju plaćanje i uključuju zaštitne mjere kojima se omogućuje prilagodba područja primjene u skladu s izmjenama zakonodavstva.

Procjenjuje se da će ukupni troškovi razvoja, koji uključuju i eksterno i interno razvijene komponente, iznositi 1,3 mlrd. EUR a godišnji operativni troškovi oko 320 mil. EUR. Eurosustav nastavlja s pripremama u skladu s pozivima čelnika europodručja da što prije bude spreman za moguće izdavanje. Međutim, još nije donesena potrebna zakonodavna osnova. Stoga će se aktivnosti organizirati u modulima kako bi se omogućilo postupno proširenje i ograničile financijske obveze.

Eurosustav bi snosio troškove uspostave sheme i infrastrukture digitalnog eura, kao što to čini u vezi s proizvodnjom i izdavanjem euronovčanica, koje su, kao i digitalni euro, javno dobro. Kao što je slučaj s novčanicama, očekuje se da će se ti troškovi pokriti emisijskom dobiti (prihodom ESB‑a od izdavanja novca), čak i ako držanja u digitalnim eurima budu malena u odnosu na novčanice u optjecaju. ESB se obvezao na štedljivost i ponovno će uporabiti postojeću infrastrukturu u mjeri u kojoj je to moguće a da se ne umanje prednosti digitalnog eura za potrošače i trgovce.

Budući da bi digitalni euro bio javno dobro, njegova bi osnovna uporaba bila besplatna za potrošače i troškovno učinkovita za europske trgovce. Eurosustav ne bi naplaćivao naknade za transakcije u digitalnim eurima niti bi od njih imao koristi.